ČETVRTAK, 16. NOVEMBAR 2017.

Srpsko narodno pozorište, velika sala

 

Miguel Zenón, alt saksofon

Luis Perdomo, klavir

Hans Glawischnig, bas

Henry Cole, bubnjevi

 

 

 

 

 

MIGUEL ZENÓN

Više puta nominovan za Grammy nagradu i „Guggenheim“ i „MacArthur“ stipendista, Miguel Zenón predstavlja odabranu grupu muzičara koji su pronašli majstorsku ravnotežu i spoj često suprotstavljenih krajnosti inovacije i tradicije. Nadaleko smatran jednim od najinovativnijih i uticajnijih saksofonista svoje generacije, stekao je i jedinstveni glas kao kompozitor i konceptualista, koji svoje napore usredsređuje na usavršavanje fine mešavine latinoameričke folklorne i jazz muzike.

Rođen i odrastao u San Huanu, Portoriko, Zenón je objavio deset ploča kao vođa benda, među kojima su Típico (2017) i Identitites Are Changeable (2014) koji je nominovan za Grammy nagradu. Kao prateći muzičar sarađivao je sa jazz veličinama kao što su The SFJAZZ Collective, Charlie Haden, Fred Hersch, Kenny Werner, David Sánchez, Danilo Perez, The Village Vanguard Orchestra, Guillermo Klein & Los Guachos, The Jeff Ballard Trio, Antonio Sanchez, David Gilmore, Paoli Mejias, Brian Lynch, Jason Lindner, Miles Okazaki, Ray Barreto, Andy Montañez, Jerry Gonzalez & The Fort Apache Band, The Mingus Big Band, Bobby Hutcherson i Steve Coleman.

O Zenónu su objavljivani članci u publikacijama kao što su The New York Times, The Wall Street Journal, The Los Angeles Times, a našao se na naslovnoj strani časopisa Downbeat Magazine u dva navrata (2010. i 2014. godine). Pored toga, bio je u vrhu liste u kategorijama kako Jazz umetnika godine tako i alt saksofoniste za 2014. godinu po glasanju kritičara časopisa Jazz Times, i izabran kao alt saksofonista godine 2015. Udruženja jazz novinara.

Kao kompozitora, angažovali su ga SFJAZZ, Državni savet za umetnost Njujorka, Chamber Music America, Loganov centar za umetnost, festival „Hyde Park Jazz Festival“, Fondacija „John Simon Guggenheim“, Jazz Reach, Peak Performances, kvartet PRISM i mnoge druge kolege. Zenón je održao stotine predavanja i majstorskih časova u institucijama širom sveta, a stalni je član nastavnog kadra Muzičkog konzervatorijuma Nove Engleske. Godine 2011. osnovao je „Caravana Cultural“, program besplatnih jazz koncerata u ruralnim krajevima Portorika. U aprilu 2008. Zenón je dobio stipendiju od prestižne fondacije „John Simon Guggenheim“. Kasnije iste godine bio je jedan od 25 istaknutih pojedinaca koji su odabrani da prime cenjenu „MacArthur“ stipendiju, poznatu i kao „Grant za genije“.

Za više informacija: www.miguelZenón.com

O Miguelu Zenónu (duža biografija)

 

„Ovaj mladi muzičar i kompozitor ujedno ponovo uspostavlja umetničku, kulturnu i društvenu tradiciju jazz muzike dok stvara jedan potpuno novi jazz jezik za 21. vek.“

— Fondacija MacArthur, 2008.

 

Njegovo najnovije izdanje, Típico (Miel Music, 2017.) proslavlja  Miguel Zenón Quartet, njegov bend koji radi već više od 15 godina, u kojem su venecuelanski pijanista Luis Perdomo, austrijski basista Hans Glawischnig i sunarodnik, portorikanski bubnjar  Henry Cole. Album prikazuje autorsku muziku  Zenóna, koja je napisana posebno za članove Kvarteta i direktno inspirisana njihovim individualnim sviranjem i ličnostima. Krajnji rezultat predstavlja legat jedinstvene hemije ovog benda i njihovog izuzetnog kolektivnog muziciranja.

Rođen i odrastao u San Huanu, Portoriko, Zenón je studirao klasični saksofon u „Escuela Libre de Música“ u Portoriku pre nego što je stekao diplomu iz Jazz studija na Muzičkom koledžu „Berklee“, a master diplomu iz Jazz izvođenja na „Manhattan School of Music“. Zenónove formalne studije, međutim, nadograđene su i unapređene širokim i raznovrsnim iskustvima u ulozi pratećeg muzičara i saradnika. Tokom cele svoje karijere podjednako je vremena sarađivao sa starijim jazz muzičarima i radio sa mlađim inovatorima muzike – bez obzira na stil i žanr- Na listi muzičara sa kojima je Zenón išao na turneje odnosno snimao su: Charlie Haden, Fred Hersch, Kenny Werner, David Sánchez, Danilo Perez, The Village Vanguard Orchestra, Guillermo Klein & Los Guachos, The Jeff Ballard Trio, Antonio Sanchez, David Gilmore, Paoli Mejias, Brian Lynch,  Jason Lindner, Miles Okazaki, Ray Barreto, Andy Montañez, Jerry Gonzalez & The Fort Apache Band, The Mingus Big Band, Bobby Hutcherson i Steve Coleman.

Takođe je i  osnivački član inovativne grupe SFJAZZ Collective, među čijim bivšim i sadašnjim članovima su Bobby Hutcherson, Joe Lovano, Joshua Redman, Brian Blade, Nicholas Payton, Dave Douglas i Eric Harland. Godine  2012. i  2013, Zenónova saradnja sa SFJAZZ se još više proširila, kada je proveo prve dve sezone kao stalni umetnički direktor SFJAZZ Centra, zejedno sa Billom Frisellom, Jasonom Moranom, Reginom Carter i Johnom Santosom.

Zenónovih deset ploča kao vođa benda (uključujući gore pomenuti Típico) predstavljaju ne samo njegov umetnički rast, nego i njegovu sposobnost da stalno evoluira i obnavlja se kao konceptualista i producent.

Njegov debi CD, Looking Forward (Fresh Sound New Talent, 2002.), predstavlja presek eklektičnih muzičkih interesovanja tada dvadesetčetvorogodišnjeg muzičara, i izabran je kao broj jedan „alternativni“ jazz album 2002. godine  časopisa New York Times.

Njegova druga ploča kao vođe benda, Ceremonial (Marsalis Music, 2004.), časopis  All About Jazz opisao je kao „čeoni sudar latino, jazz i klasične tradicije – moderni jazz u najboljem svetlu“, i stekla je jednoglasne pohvale kritike i priznanje kako iz sveta jazz muzike tako i van njega.

Jíbaro (Marsalis Music, 2005.), njegova treća ploča, bila je još jedan dokaz da su sve pohvale kritike koje je do tada dobio bile zaslužene. Ovaj album predstavlja istraživanje stila popularnog u portorikanskoj narodnoj muzici poznatog pod nazivom La Música Jíbara. Časopis  Chicago Tribune je dao najbolji sažetak ovog albuma: „Instrumentalno umeće Zenónovog sviranja, energija njegovih kompozicija i osećajnost benda za portorikanske  forme pesama ukazuju na nove mogućnosti u jazz muzici.“ Kao i prethodni albumi, Jíbaro je jednoglasno dobro primljen i pojavio se na mnogim top ten listama, među kojima su The New York Times, Latin Beat, El Nuevo Día i Chicago Tribune.

Nesumnjivo ličniji i introspektivniji,  Awake (Marsalis Music, 2008.) obuhvata i gudački kvartet i dodatne duvače pored Zenónove osnovne grupe, i u prvi plan stavlja njegove neverovatne veštine kao pisca i aranžera. Kao što je divno rečeno u veb časopisu Audiophile Audition: „Ovo je album daleko van granica običnog saksofonsko-gudačkog izleta, koji otkriva jedinstvenu izjavu (?) koja slušaocu  prenosi strast, intelekt i duh.“ Awake je takođe privukao pažnju i međunarodne štampe, dobivši kritike od 5 zvezdica i vrhunske pohvale u publikacijama kao što su Jazzwise (UK), Jazz Man (Francuska) i Jazz Magazine (Francuska).

Zenónovi portorikanski koreni inspirisali su njegovo sledeće izdanje Esta Plena (Marsalis Music, 2009.), koje se oslanja na tradicionalni muzički stil Plena njegove domovine, a za koje je podršku dobio od prestižne fondacije „John Simon Guggenheim“. Na njemu, Zenón pojačava svoj kvartet uvodeći tri perkusioniste/vokalna izvođača i preuzevši dodatne uloge pisca tekstova i vokaliste. Jazz Times je napisao daje Esta  Plena „…muzika sa integritetom, energijom, stavom i novom vizijom kako afrokaripska jazz estetika može da evoluira a da ne izgubi svoje duboke korene.“ Pored toga što ga je gromko pozdravila kritika (New York Times, Village Voice, El Nuevo Día , Downbeat, The Chicago Tribune ) kao jedan od najboljih albuma  2009. godine, ovaj album je doneo Zenónu i dve nominacije za Grammy nagradu (jednu za najbolji improvizovani solo i jednu za najbolju latino jazz ploču godine) kao i nominaciju za Latino Grammy za najbolju latino jazz ploču godine.

Alma Adentro (Marsalis Music, 2011.) je tribjut Portorikanskoj pesmarici. Na ovom albumu on aranžira i istražuje muziku legendarnih kompozitora Portorika, a to su: Bobby Capó, Tite Curet Alonso, Pedro Flores, Rafael Hernández i Sylvia Rexach (koju smatra  „Džordžom Geršvinom, Kol Poreterom i Džerom Kernsom portorikanske pesme“). Na albumu svira njegov dugogodišnj kvartet koji čine pijanista Luis Perdomo, basista Hans Glawischnig i bubnjar Henry Cole, plus desetočlani duvački ansambl pod vođstvom njegovog bliskog prijatelja i saradnika Guillerma Kleina. Ovaj inovativni projekat, s jedne strane odaje poštu muzici ovih majstora, dok istovremeno njihovu muziku izlaže novoj publici. Alma Adentro su iTunes and NPR izabrali za Najbolji jazz album godine 2011 , a nominivan je za Grammy nagradu za najbolji album velikog jazz ansambla 2012. i  Latino Grammy za najbolji instrumentalni album 2012. godine.

Rayuela (Sunnyside Records 2012.) predstavlja saradnju sa francuskim pijanistom i kompozitorom Laurentom Coqom. Inspirisan je istoimenim književnim remek-delom argentinskog pisca  Julia Cortázara (Školice na srpskom) i  kompozicije na albumu deluju kao da su neki od najnezaboravnijih likova i scena pretočeni u muziku. Pridružuju im se Dana Leong (čelo i trombon) i Dan Weiss (tabla, bubnjevi i perkusije), virtuozni muzičari koji su pomogli stvaranju jedinstvenog zvuka ansambla kojim se ističe ovaj veoma posebni

Oye!!! Live in Puerto Rico (Miel Music, 2013.) predstavlja debi album grupe The Rhythm Collective, ansambla koji se prvi put okupio  2003. godine za jednomesečnu turneju po Zapadnoj Africi. U ovoj grupi su Aldemar Valentín na električnom basu,  Tony Escapa na bubnjevima i Reinaldo de Jesus na perkusijama; svi rođeni Portorikanci i među natraženijim muzičarima u njihovim poljima delatnosti. Pothranjena prepunim auditorijumom, grupa izvodi muziku visokog intenziteta koja obuhvata Zenónove autorske kompozicije  i obrade „Oye Como Va“ Tita Puentea i „El Necio” Silvija Rodrigueza.

Identities are Changeable (Miel Music, 2014.) je inspirisan idejom nacionalnog identiteta kako ga doživljava portorikanska zajednica u Sjedinjenim Državama, posebno u oblasti Njujorka. Muzika na ovom albumu vrti se oko serije intervjua sa nekoliko Njujorčana portorikanskog porekla. Iz narativa stvorenog od ovih razgovora nastale su sve kompozicije na albumu, sa audio odlomcima iz intervjua provučenim kroz svaku kompoziciju. Na albumu,  koji je dobio i svoj video nastavak u režiji Davida Dempewolfa, nastupa Zenónov dugogodišnji kvartet (Zenón, Perdomo, Glawischnig, Cole)  sa velikim dvanaestočlanim ansamblom koji čine neki od najboljih jazz muzičara današnjice. Identities Are  Changeable je nominovan za Grammy nagradu za najbolji latino jazz album, a NBC News, NPR, The Boston Globe, Rhapsody, All About Jazz and Jazz News Magazine, između ostalih, izabrali su ga za jedan od najboljih albuma 2014. godine.

Zenóna su kao kompozitora angažovali SFJAZZ, Državni savet za umetnost Njujorka, Chamber Music America, Loganov centar za umetnost, „Hyde Park Jazz Festival“, Fondacija „John Simon Guggenheim“, Jazz Reach, Peak Performances, kvartet PRISM i mnoge druge kolege.

O njemu su članke pisale publikacije kao što su The New York Times, The Wall Street Journal, The Los Angeles Times, The Chicago Tribune, Bloomberg Pursuits, Jazz Times, Jazziz, Boston Globe, Billboard, Jazz Inside, Newsday, Details, a našao se i na naslovnoj strani časopisa  Downbeat Magazine u dva navrata (2010. i 2014. godine). Po anketi kritičara časopisa Downbeat, našao se u vrhu kategorije zvezda u usponu za alt saksofon u četiri prilike, bio je u vrhu liste u kategorijama kako Jazz umetnika godine tako i Alt saksofoniste za 2014. godinu po glasanju kritičara časopisa Jazz Times, i izabran je kao Alt saksofonista godine 2015. Udruženja jazz novinara.

Zenónova biografija ne bi bila kompletna bez pominjanja njegove uloge kao pedagoga. Godine 2003, Kennedy Centar ga je izabrao da predaje i nastupa u Zapadnoj Africi kao deo Jazz ambasadorskog programa. Od tada, održao je stotine predavanja i majstorskih časova i podučavao širom sveta u institucijama među kojima su: The Banff Centre, Muzički koledž Berklee, Siena Jazz, Universidad Veracruzana, Konzervatorijum u Amsterdamu, Muzička akademija u Bazelu, Pariski konzervatorijum, Univerzitet Manitobe, Manhattan School of Music, Univerzitet Kolumbija, Univerzitet  Princeton, UMass-Amherst i Institut Brubeck. Takođe je i stalni član nastavnog  kadra Muzičkog konzervatorijuma Nove Engleske.  Ali možda ono što najbolje odslikava njegovu predanost obrazovanju i učvršćuje njegovu sve veću reputaciju „kulturnog ambasadora“ je njegov program koji je osnovao 2011, pod nazivom Caravana Cultural.

Glavna svrha projekta „Caravana Cultural“ je održavanje besplatnih jazz koncerata u ruralnim krajevima Portorika. Program predstavlja „kulturnu investiciju“ u Ostrvo, dajući tim zajednicama priliku da slušaju jazz najvećeg kalibra (Zenón poziva neke od najboljih muzičara sa njujorške jazz scene da nastupaju kao gosti), dok istovremeno aktivno uključuje mlade portorikanske muzičare u koncertne aktivnosti. Od februara  2011, Zenón je prezentovao po jedan koncert svakih četiri do šest meseci. Svaki koncert se bavi muzikom određene jazz legende (Charlie Parker, Miles Davis, Duke Ellington, između ostalih) i prethodi mu pretkoncertna prezentacija koja se odnosi na osnovne elemente jazza i improvizacije. Od  2005. Zenón takođe lično organizuje  „Jazz Jam Sessions“ u oblasti San Huana, kao način da se stvori platforma za razvoj i međusobnu interakciju mlađih muzičara.

Godine 2008, kao jedan od  25 istaknutih pojedinaca, primio je cenjenu „MacArthur“ stipendiju, poznatu i kao „Grant za genije“.

Zenón živi u Njujorku sa svojom suprugom Elgom i njihovom ćerkom.

 

LUIS PERDOMO, klavir

Luis je jedan od najaktivnijih pijanista u Njujorku. Rođen u Karakasu uVenecueli 1971. godine, počeo je da svira klavir sa 10 godina, a do svoje 12 već je svirao profesionalno za radio i TV kao i na koncertima i po klubovima.

Kasnije, Luis se seli u SAD i pohađa „Manhattan School of Music“ kao stipendista, gde diplomira 1997. godine, a kasnije stiče diplomu mastera na Koledžu „Queens“, gde je studirao kod velikog pijaniste Sir Rolanda Hanne.

Ubrzo pošto se preselio u Njujork 1993. godine, stekao je reputaciju traženog pijaniste sa prilično impresivnom biografijom. Neki od umetnika sa kojima je Luis snimao odnosno nastupao su Ravi Coltrane, David Sanchez, Tom Harrell, John Patitucci, Ray Barretto, Brian Lynch, Miguel Zenón, Dave Douglas, David Weiss i The Cookers, David Gilmore, Ralph Irizarry & Timbalaye, 90 Miles, Chico Freeman i Steve Turre, između ostalih; lista koja je vredna pažnje kako zbog visokog standarda tako i zbog svoje raznolikosti. Luis je takođe priznat i kao dugogodišnji član nekoliko bendova, među kojima su najznačajnije grupe  koje vodi Ravi Coltrane,  sa kojim je proveo 10 godina, i Miguel Zenón, sa kojim sarađuje već 17 godina. Luis je takođe ostavio svoj trag kao izvođač, kompozitor i aranžer na albumima umetnika kao što su Ray Barretto, Ignacio Berroa, John Benitez i Ralph Irizarry, a kao kompozitora su ga angažovali  „Jazz Gallery“, „The Afro Bop Alliance“ i Arturo O’Farrill kao i Afro Latin Jazz Orchestra. Najnoviji albumi na kojima se može čuti su „Spirit Fiction“ Ravi Coltrana, koji je nominovan za Grammy nagradu, i „Identities are Changeable“ Miguela Zenóna.

Godine 2002. zauzeo je drugo mesto na takmičenju „3rd Martial Solal Jazz Piano Competition“ u Parizu, među 66 međunarodnih pijanista.

Kao prateći muzičar, Luis je nastupao na većini vodećih muzičkih festivala i bina u preko 50 zemalja, a kao vođa benda proputovao je Evropu, Japan, Južnu Ameriku i SAD.

U poslednje vreme Luis je takođe  aktivan  širom sveta kao pedagog, solista i kao vođa sopstevnog trija „The Controlling Ear Unit“ i nekoliko drugih projekata, a izdao je devet veoma hvaljenih ploča kao vođa benda: „Focus Point“ (2005.), „Awareness“ (2006.), i vrhunski „Universal Mind“ sa Drewom Gressom i Jackom Dejohnetteom (2012.) za etiketu RKM Music Ravija Coltrana. „Pathways“  2008, The „Infancia“ Project 2012, i „Links“ 2013. godine koji su snimljeni za izdavačku kuću Criss Cross Jazz.

Njegov projekat  „Twenty-Two“, sa bendom „Controlling Ear Unit“ izašao je 2015. godine za etiketu Hot Tone Music. Ovaj visokozapaljivi CD spaja Luisa sa basistkinjom i pevačicom Mimi Jones i bubnjarem Rudijem Roystonom. Dva najnovija CD-a su: „Montage“, Luisovo prvo solističko klavirsko ostvarenje, i  „Spirits and Warriors“, izdanje kvinteta za etiketu Criss Cross Jazz na kojem se pojavljuje bubnjarska legenda Billy Hart, izašli su u maju 2016. godine.

Luis Perdomo je takođe učestvovao na preko 200 albuma kao prateći muzičar.

Kao pedagog,  Luis je davao majstorske časove na  konzervatorijumima u Amsterdamu i Parizu, na univerzitetu „Princeton“, „Hochschule Fur Musik und Theater“ (Minhen, Nemačka), „Berklee“ (Valencija, Španija), IUDEM u Karakasu, Venecuela, Esmuva (Madrid, Španija); i Jazz School u Berkliju, Kalifornija, između ostalih. Predavao je na letnjim jazz kampovima među kojima su „Jazz in July“ univerziteta u Masačusetsu, „Langnau Jazz Nights“ u Švajcarskoj; „Banff International Workshop“ i univerzitetu u Manitobi u Kanadi,  „Badajoz Jazz Worshop“ u Španiji; univerzitetu EAFIT u Medeljinu; na festivalu „Tonica Jazz Festival“ u Gvadalahari, Meksiko, i „Guimaraes Jazz Workshops“ u Portugalu, gde je takođe dirigovao svoje kompozicije sa ansamblom „Big Band e Ensemble de Cordas da ESMAE“, između ostalih.

Godine 2016, Perdomo je bio umetnički direktor manifestacije „Langnau Jazz Nights“ u Švajcarskoj, gde je bio odgovoran za izbor nastavnog osoblja, rukovanje budžetom, bio savetnik za predavače i studente, držao majstorske i privatne časove, vodio studentske kombo sastave, i bio producent koncerta i prezentacije predavača.

Trenutno Luis  radi kao vanredni profesor klavira na „Queens“ koledžu u gradu Njujorku.

 

Za više informacija, posetite sajt www.luisperdomojazz.com.

 

 

HANS GLAWISCHNIG

Hans Glawischnig je jedan od najtraženijih basista i kompozitora na njujorškoj jazz sceni danas. Rođen je u Gracu, Austrija, počeo je da svira violinu kao šestogodišnjak, a zatim se prebacio na bas u ranim tinejdžerskim godinama.

Preselio se u Sjedinjene Američke Države 1989. godine i dobio stipendije za „Berklee College of Music“ i „Manhattan School of Music“, gde je diplomirao (magna cum laude) i stekao diplomu mastera.

Započeo je dugi niz saradnji kao prateći muzičar sa raznolikim umetnicima kao što su Bobby Watson, Maynard Ferguson, Paquito D’Riviera, Ravi Coltrane, Kenny Werner, Brian Lynch, The Mingus Big Band, Billy Cilds, Joe Locke, Eward Simon, Claudia Acuna, Carolyn Leonhart, Donny McCaslin, Dafnis Prieto, Dave Binney, Ben Monder i Billy Childs, da pomenemo samo neke, i pojavio se na više od 60 ploča.

Od 1996. godine aktivan je na latino jazz sceni kao član grupe „New World Spirit Sextet“ Raja Barretta, kao i seksteta „Melaza“ Davida Sancheza, ansambla koji je snimio nekoliko CD-a nominovanih za Grammy nagradu. Trenutno je član kvarteta Miguela Zenona koji je snimio 8 CD-a i imao isto toliko turnija, pojavivši se na međunarodno priznatim festivalima u Montrealu, North Sea festivalu, u Umbriji, Njuportu, Montereju, Tokiju, Seulu i Montrou.

Godine 2006, započeo je plodnu saradnju sa Chickom Coreom, izvodeći novo delo ovog majstora klavira, The Continents, na letnjoj evropskoj turneji. Ovo delo je kasnije snimljeno i objavljeno 2012. godine za nemačku etiketu Grammophon. Usledilo je nekoliko nastupa sa malim grupama, od kojih je najskoriji bio jednonedeljni angažman sa trijom u klubu „Jazz Alley“ u Sijetlu, sa bubnjarom Brianom Bladom.

Chick se takođe pojavljuje kao gost na Hansovom drugom albumu, Panorama, za etiketu „Sunnyside Records“ – CD koji je naišao na pohvale kritike koji, kao i Hasov prvenac Common Ground za etiketu „Fresh Sounds/New Talent“, sadrži isključivo autorske kompozicije. Najnovije izdanje se zove Jahira i u prvi plan stavlja Hansov afinitet prema akustičnoj bas gitari i predstavlja ga u intimnom trio okruženju sa saksofonistom Samirom Zarifom i bubnjarom Ericom Doobom.

 

 

HENRY COLE, bubnjar

Bubnjar Henry Cole se nalazi u prvim redovima narastajućeg talasa jazz inovacije i međukulturnog ritma XXI veka. Svojom fleksibilnošću, gracioznošću i čistom snagom na bubnjevima, pokazao se nezamenljivim u nekim od najcenjenijih jazz grupa među kojima je i Miguel Zenón Quartet, nominovan za Grammy nagradu, dobitnik Grammy nagrade David Sánchez, The Gary Burton Quartet, Quincy Jone’s Global Gumbo, Alfredo Rodriguez Trio, The Ben Wendel Quartet i all-star kvartet „90 Miles“ u kojem sviraju  Sánchez, Stefon Harris i Nicholas Payton.

Rođeni Portorikanac, trenutno nastanjen u Njujorku, gostovao je širom sveta, nastupajući u SAD, Evropi, Meksiku, Centralnoj Americi, Koreji i Japanu. Kombinuje razne muzičke uzore – portorikanski folklor, funk i R&B, jazz and afro-karipske ritmove – stvarajući sopstveni jedinstveni žanr koji predstavlja most između tradicionalnog i savremenog. Kada nije na turneji, podučava muzičare u čuvenim učionicama, uključujući one na akademijama „Manhattan School of Music“ i „The New School“. Muziku vidi kao  „jedan svet“, prostor izvan stilova,  koji doseže do publike svih vrsta sa porukom odlučnosti i jedinstva. Henry Cole će vam „izmamiti osmeh, naterati vas da razmislite, iznenaditi vas, i – više od svega – učiniti da poželite da zaigrate“ (JamBands).

„Henry Cole je jedinstveni muzičar. Pre svega duhovan, što je aspekt njegove ličnosti koji je u pozadini svega ostalog. Njegova muzika ima hipnotičko dejstvo na srednje uho; i dira duboko u dušu usput prenoseći svoj snažni elektricitet na celo telo. Tu je zatim ta zavodljiva energija koja izbija iz kože njegovih bubnjeva, koja podrhtava bezbroj udara u minuti pod palicama koje deluju kao čarobni štapići dok udaraju ove kože, bez očiju, ali pune ritma srca i duše. Cole je ostavio neizbrisiv trag na muziku sa jedinstveno nezaboravnim debi albumom, tako pogodno nazvanim da skoro pokazuje pravac u kom će ovaj majstorski bubnjar krenuti u bliskoj budućnosti. “– The World Music Report