Jure Pukl, saksofonDaniel Nöesig, trubaTzumo Arpad, klavir;

Josh Ginsburg, kontrabasGreg Hutchinson, bubnjevi

jure-pukl

Malo je umetnika čija muzička sinergija može da se meri sa onom saksofoniste Jureta Pukla i trubača Daniela Nöesiga. Deset godina je proteklo u radu, i zajednički projekat je konačno ugledao svetlost dana 2012. godine. Tokom perioda od 4 godine, bend je promenio par postava i članova i nastupao na brojnim turnejama po Evropi. Među velikim izvođačima koji su svirali kao kvintet su Howard Curtis, Danny Grissett, Vicente Archer, Rudy Royston, Kyle Poole, Sava Miletić i Paul Imm.

Od 2014. godine konačnu postavu čine Tzumo Arpad na klaviru, koji je, pošto je završio Institut „Thelonious Monk“ u Los Anđelesu, nastupao sa Waynom Shorterom, Herbijem Hancockom, Terrijem Lyne Carringtonom, Lionelom Louekeom, između ostalih. Sada živi u Budimpešti. Josh Ginsburg svira bas i sarađivao je sa umetnicima kao što su Kurt Rosenwinkel, Tom Harrell, Mulgrew Miller, Mark Turner, Robert Glasper i Jeff  „Tain“ Watts. U postavi je i jedan od najuticajnijih i najpriznatijih perkusionista našeg vremena, Greg Hutchinson, poznat po saradnji sa brojnim jazz velikanima među kojima su Ray Brown, Joe Henderson, Joshua Redman i ikona Betty Carter.

Kvintet će izvesti Juretovu i Danielovu muziku, kao i autorsku muziku ostalih članova benda, utemeljenu na već dobro utvrđenoj jazz tradiciji, ali koja odražava duh modernosti i uz dosta grupne interakcije i istraživanja nepoznatih muzičkih kutaka.

Ovo će biti srpska premijera njihovog debi albuma LIVE „Uživo sa jazz festivala Steyr“ koji je izašao za Alessa Records u Austriji. Album (CD) će se moći kupiti u Novom Sadu.

(www.jurepukl.com www.danielnoesig.com)

JURE PUKL

ed_20160310_7755r80

Pukl je dobitnik najveće nacionalne nagrade Slovenije za umetnost (Nagrada Prešernovega sklada, 2015. godine) i jedan je od najplodnijih i najkreativnijih saksofonista mlađe jazz generacije u Sloveniji. Pukl je stekao akademsko obrazovanje u inostranstvu, studirao je saksofon na Muzičkoj akademiji u Beču, a jazz saksofon kako u Beču tako i na Muzičkom konzervatorijumu u Hagu. Zatim je dobio stipendiju za Muzički koledž „Berklee”, gde je nastavio studije kod majstora kao što su Joe Lovano i George Garzone. Završio je master studije muzike na Muzičkoj akademiji u Gracu. Tokom studija, Pukl je mnogo nastupao i snimao, kako sa svojim projektima tako i u saradnji sa velikim brojem drugih velikih muzičara kao što su Maceo Parker, Branford Marsalis, Dave Liebman, Esperanza Spalding, Vijay Iyer, Jeff „Tain“ Watts, Damion Reid, Rodney Green, Charles Altura, Joe Sanders, Aaron Goldberg, Marcus Gilmore, Jeremy Pelt, Jamire Williams, Howard Curtis, Johnatan Blake, Renato Chicco, Boško Petrović, Miles Griffith, Jason Palmer i orkestrima kao što su Big bend RTV Slovenije, European Jazz Orchestra, European Movement Jazz Orchestra, Vienna Saxophone Quartet, Nouvele Cousine i mnogim drugim. Na turnejama je obišao SAD, Aziju i Evropu nastupajući na mestima kao što su „Blue Note”, „Smalls Jazz Club”, „The Jazz Gallery”, „Ronnie Scott’s”, „The Vortex”, „Pizza Express”, „Porgy & Bess”, „Stadtgarten”, i festivalima kao što su Moers Jazz Festival, Vienna Jazz Festival, Muenster Jazz Festival, Berlin Jazz Festival, Jazz a Vienne, da navedemo nekoliko. Za svoju muziku je dobio mnoge nagrade; između ostalog 2005. godine Prvu nagradu žirija i nagradu za Najbolju kompoziciju po glasovima publike na Međunarodnoj muzičkoj radionici „Jazzon” i Festivalu u Novom Mestu, Slovenija. U svojim autorskim projektima, kao što je kvintet „Virus” (dobio je odlične kritike, između ostalog i od uticajnog veb portala Allaboutjazz) Pukl se posvetio modernim interpretacijama jazza. Ono što stvara je jedinstvena vrsta moderne jazz, avangardne, free jazz i impresionističke savremene muzike izvedene sa velikim znanjem i ljubavlju, stavljajući akcenat na interplej između članova benda. Već je objavio 7 CD-a pod svojim imenom. Poslednja dva su snimljena u Njujorku sa nekima od najboljih muzičara i dobila su odlične kritike širom sveta. Takođe se pojavljuje na više od 40 CD projekata kao prateći muzičar.

On je jedan od onih retkih muzičara čija muzika odražava jedan viši nivo razumevanja u mladim godinama. Sa njegovim albumom, napravio je doživljaj slušanja koji sve nas ima nešto da nauči. On zna. (Vijay Iyer, pijanista)

Više je nego verovatno da je njujorški vajb očvrsnuo njegovu originalno slovensku koncepciju i njegov je kvartet podjednako futuristički moderan kao bilo koji drugi na jazz sceni. (Tony Hall, Jazzwise, UK)

Jazz slušaoci su već uhvatili signale od mladog tenor saksofoniste-kompozitora Jureta Pukla; treba da čujete ovog uzbudljivog novajliju. (John Fordham, THE GUARDIAN)

…njegov tenor se izdiže iz prigušene veselosti do krikova koji vas potresaju do dubine duše preko valjajućeg ritma. (Fred Bouchard, DOWNBEAT)

Puklova mešavina zvuka i pristup daju mu pečat muzičara koji kreativnost oprobava u lepoj umetnosti. (Jerry D’Souza, ALLABOUTJAZZ)

(www.jurepukl.com)

DANIEL NÖESIG

ed_20160310_7707apx25

Daniel Nöesig je po svom umeću na trubi već postao čuven u Austriji, Nemačkoj i Holandiji. Tajna je kako držati 10.000 ljudi tihim a dići ih na noge da plešu već na sledeću melodiju. On ovu tajnu zna. Trenutno je nastanjen u Beču, radi puno svuda, traže ga New Cool Collective, Bečki koncertni jazz orkestar, Couch ansambl i dr. Nedavno je započeo novi podvig sa projektom Hammond Quartet. Johannes Enders je na tenor saksofonu …

Rođen 25. novembra 1975. godine in Carnsu (Zams), Tirol (Austrija). Klasično obrazovanje u Muzičkoj školi u Feldkirhenu (Feldkirchen) / Kernten (Austrija) kod prof. Alojza Firbaha (Alois Vierbach). U junu 1997. god. stekao džez-diplomu sa pohvalom na Kerntenskom državnom konzervatorijumu (Austrija) kod prof. Lija Harpera (Lee Harper). U maju 1999. godine stekao diplomu iz muzike na Kraljevskom konzervatorijumu u Den Hagu, Holandija (Royal Conservatory in Den Haag (NL)) kod Jarma Hogendijka (Jarmo Hoogendijk) i Erika Floejmansa (Erik Vloeimanns). U decembru 1999. god. obrazovanje za predavača na Kraljevskom konzervatorijumu u Den Hagu (Holandija). U maju 2000. stiče zvanje muzičkog magistra (ocena 9 sa naznakom za „izvanrednu muzičku senzitivnost“) na Kraljevskom konzervatorijumu u Den Hagu (Holandija) kod Erika Floejmansa i Aka van Rojena (Ack van Rooyen). Nastupao sa: JAM „The Austrian Jazz Orchestra“ pod vođstvom Eriha Klajnšustera (Erich Kleinschuster), BuJazzO pod vodjstvom Petera Herbolchajmera (Peter Herbolzheimer), Velikim bendom Kraljevskog konzervatorijuma u Den Hagu (Big Band of Royal Conservatory Den Haag) pod vođstvom Boba Mincera (Bob Mintzer), Džima Meknilija (Jim McNeely), Džona Ruoka (John Ruocco), Henka Mojtgerta (Henk Meutgeert ) i Džerija van Rojena (Jerry van Rooyen), Bečkim koncertnim džez-orkestrom (Vienna Concert Jazz Orchester), Nju kul kolektiv big bendom (New Cool Collective Big Band), Evropskim džez omladinskim orkestrom (European Jazz Youth Orchestra) 2001. god. na čelu sa Benjaminom Hermanom (Benjamin Herman), haškim Ol star big bendom (The Hague All Star Big Band), na Internationalom džez-projektu u Vankuveru/Kanada pod vođstvom Huga Frazera (Hugh Fraser), zatim imenima kao što su Flip Filip/ Ed Portika dektet (Flip Philipp/Ed Partyka Dectet), Erik Foejmans (Eric Vloeimans), Peter sa jedanaestoricom(Peter Ypma plus eleven), Mario Rosi (Mario Rossy), Erik van der Vesten (Eric van der Westen), Piter Bits (Peter Beets), Džon Ruoko (John Ruocco), Ben Monder (Ben Monder), Džonatan Blejk (Jonathan Blake), Harald Nojvirt (Harald Neuwirth), Nikolas Tis (Nicolas Thys), Li Harper (Lee Harper), Filip Harper (Philip Harper), Juraj Stanik (Juraj Stanik), Flip Filip (Flip Philipp), Kristijan Zalfelner (Christian Salfellner), Ervin Šmit (Erwin Schmidt), Uli Langtaler (Uli Langthaler), Hajnc fon Herman (Heinz von Hermann), Marten van der Grinten (Maarten van der Grinten), Volfgang Pušnig (Wolfgang Puschnig), Kristijan Havel (Christian Havel), Džejk Hana (Jake Hanna), Don Menca (Don Menza), Anete fon Ajhel (Anette von Eichel), Mariane Ment (Marianne Mendt), Edek Barc (Edek Bartz), Mihael Erian (Michael Erian), Primus Siter (Primus Sitter), Joe Zawinul, Majls Grifit (Miles Griffith), Sem Rivers (Sam Rivers), Johanes Enders (Johannes Enders), Marko Lakner (Marko Lackner)…

Dutch Jazz Competition 2000“: – nosilac nagrade za najboljeg džez solistu („Solista sa izvanrednim tonom i izbalansiranim i harmoničnim stilom izvođenja“ – Bert Jansma, Haagse Courant)

Diskografija: Uli Langthaler/Erwin Schmidt Quintet (2005); Sitter/Nösig Quartet (2005); Couch-Ensemble (2005); Alexander Ehrenreich (2004); Take the Duck Duck’s Food (2004); Monsieur Dubois S’Amuse (2004); Jure Pukl Virus Quintet (2003); Tonc Feinig’s Christmas Band Vol. 1&2 (2003, 2005); Couch Ensemble Winnetou (2003); Take the Duck Resolution (2002); Francisco Davila Quintet (2001); Big Band Royal Conservatory of The Hague (1999)

Vodio je grupe: Daniel Nösig’s Hammond Band – Take the Duck, Couch Ensemble i Feinig/Nösig Projekt

Nastupi: North Sea Jazz Festival Džez-festival na Severnom moru, Holandija; Kopenhagenski džez-festival, Danska; Internacionalni džez-festival, Viganu (Wigan), Velika Britanija; 1 nedelja u Roni Skotu u Londonu, Engleska; Džez-festival u Bredi (Breda), Holandija; Džez-festival u Alkmaru (Alkmaar), Holandija; Internacionalni džez-projekat Vankuver (Vancouver), Kanada; Festival regija na Kimskom jezeru (Chiemsee), Nemačka; Festival južnoameričke muzike u Cirihu (Zürich), Švajcarska; Dve noći džeza, Austrija; Koruško leto, Austrija; ORF Državni studio u Kerntenu (Kärnten), Austrija; Festival modernog zvuka, Austrija; Džez-festival u Ljubljani, Slovenija.

Snimci za radio i televizijske stanice u Holandiji, Austriji, Engleskoj, Danskoj, Kanadi, Kolumbiji, Poljskoj, Sloveniji, Belgiji, Nemačkoj…

Koncerti i turneje u Španiji, Belgiji (JazzLab Series), Sloveniji, Kolumbiji, Nemačkoj, Austriji, Holandiji, Danskoj, Engleskoj, Škotskoj, Irskoj, Severnoj Irskoj, Kanadi, Švajcarskoj, Italiji, Srbiji, Poljskoj, itd…(www.danielnoesig.com)

TZUMO ARPAD

ed_20160310_7699apx25

Tzumo je rođen u muzičkoj porodici. Počeo je da svira klavir sa sedam godina. Studirao je klasičnu muziku na Konzervatorijumu „Weiner Leo Conservatory” (Mađarska, Budimpešta), a kasnije je dobio stipendiju za Školu za jazz muziku „Ferenc Erkel”. Njegov prvi uspeh je bila prva nagrada na takmičenju za talente mađarskog radija (Bela Bartok), što je bila stipendija za petonedeljni letnji kurs na Muzičkom koledžu „Berklee” u Bostonu.

Od 2001, imao je mnogo uspeha i na međunarodnom polju. Na leto 2001, Tzumo je dobio prvu nagradu za najbolji trio i za najboljeg solistu na takmičenju „Jazz an der Donau”. U septembru 2001, njegov trio je učestvovao na Međunarodnom jazz takmičenju Hoeilaart. Takmičeći se po prvi put, Tzumo je osvojio sve tri glavne nagrade: za najbolji trio, za najkreativnije izvedeno delo, a dobio je i nagradu za najboljeg solistu.

Iste godine, izašla je njegova prva ploča, My Time (EMI). Godine 2002, dobio je i stipendiju i nastavio svoje studije na koledžu „Berklee College of Music” u Bostonu, gde je studirao kod Joanne Bracken. Godine 2003 je konkurisao i primljen je na Jazz institut „Thelonious Monk”. Nastupao je sa bendom Monk instituta, gde su svirali Terence Blanchard, Herbie Hancock, Wayne Shorter, Kenny Garret i Clark Terry, Hal Crook ,Terry Lyne Carrington u Sjedinjenim Državama, Evropi i Japanu. Godine 2002, dobio je i nagradu „Emerton” kao i nagradu za Mlade jazz talente mađarskog nacionalnog radija za tu godinu.

Godine 2003. odabran je među 50 najuspešnijih mladih talentovanih umetnika. Njegova ploča, My Time, ovenčana je mađarskom muzičkom nagradom, Gramophon. Diplomirao je na Monk jazz institutu Univerziteta Južne Kalifornije 2006. godine. Po diplomiranju se preselio u Njujork gde je počeo da sarađuje sa mlađom generacijom jazz muzičara kao što su Frank Nemeth, Lionel Loueke i Arturo Stable. Danas Tzumo živi u Evropskoj Uniji. (www.tzumoarpad.com)

JOSH GINSBURG

ed_20160310_7650apx25

Basista i vođa benda Josh Ginsburg je redovno prisutan na svetskim koncertnim binama i jazz klubovima. Njegovu muziku opisuju kao „poletno svežu ”(Irish Times) i „samootkrivajuću u slojevima koji se postepeno skidaju ” (JazzTimes); njegov najnoviji album u ulozi vođe benda, „Zembla Variations”, proglašen je za Album godine New York City Jazz Record-a. Joshovo sviranje, kako piše Financial Times (London), je „dragulj kontrapunta, funka i swinga”.

U proteklih nekoliko godina, Josh je bio na turnejama sa bendovima pod vođstvom Kurta Rosenwinkela, Jeremija Pelta, Georga Colligana, Logana Richardsona, Aruána Ortiza i Helen Sung (između ostalih). Kao njujorški muzičar koji je uvek spreman, sarađivao je sa bezbroj uticajnih izvođača kao što su Tom Harrell, Mulgrew Miller, Mark Turner, Robert Glasper, Jeff „Tain“ Watts, Gregory Hutchinson, Ambrose Akinmusire i Aaron Parks.

Josh je rođen u Baltimoru, Merilend, gde je upio nešto od muzičkih korena ovog grada. „Mislim da je postojao jedan ritmički intenzitet koji sam naučio u Baltimoru od samog početka, kao i duboka ljubav prema jazz tradiciji.“ Josh je otišao da uči od pionira jazza Jackija McLeana: „Od McLean-a sam naučio vrednost i lepotu melodije i lirizma. Što je još značajnije, preko njega, i mnogih drugih velikih muzičara sa kojima sam sarađivao tokom godina, počeo sam da uviđam ono što mi je najvrednije u svim mojim muzičkim iskustvima, otvoreni duh istinskog improvizatora.” (www.joshginsburg.com)

GREGORY HUTCHINSON

ed_20160310_7691

Jazz Magazine” ga opisuje kao „bubnjara svoje generacije” i zaista, Gregory Hutchinson je jedan od najcenjenijih muzičara našeg vremena. Njegovo umeće tempiranja i izraz ritma je u srži njegovog ličnog stila. On je bubnjar muzičara, čvrsto ukorenjen u jazz tradiciji u stanju je da pristupi svim muzičkim stilovima sa vrhunskom preciznošću i imaginacijom, ulepšavajući kompozicije svojim prirodnim osećajem i zamamljujućom inovativnošću.

Ovaj rođeni Bruklinac je počeo da gaji svoju veliku ljubav za sviranjem u uzrastu od samo 3 godine. Seća se svog prvog kompleta bubnjeva koji je potrajao svega 5 minuta, „Krenuo sam da zabodem palice kroz bubanj umesto na njega. Nisam znao za kontrolu palica Teda Reeda” govori zamišljeno, „a sada, ako ubrzamo film, mnogo godina kasnije, evo me ovde.” Njegova posvećenost instrumentu je postala očigledna tokom nižih razreda srednje škole što je primetio njegov nastavnik. Sa samo 12 godina, dolazio je u školu sat vremena ranije svaki dan i ostajao posle časova. Ohrabrili su ga da se prijavi na audiciju za dve muzičke srednje škole i činjenicu što ga nisu primili on opisuje kao „najbolje što je moglo da mi se desi”. To ga je ponukalo da provede sledeće četiri godine vežbajući, a osim toga to ga je odvelo do Justina Diccicioa koji mu je postao mentor. Dicciciovi bivši učenici su bili Omar Hakim, Kenny Washington, Marcus Miller i Steve Jordon. Prihvativši da radi sa njim, Greg ne samo da se uvrstio u red vrhunskih muzičkih talenata, nego mu je obezbedilo profesora koji je ozbiljno uzeo na sebe zadatak da mu pomogne da postane profesionalni muzičar.

Profesionalnu karijeru je započeo odmah posle srednje škole, kada se upoznao sa Redom Rodnijem pošto je svirao u jednom big bendu godinu dana. Ubrzo je postao poznat kao mlada nada u jazz zajednici, gde je nastupao pored imena kao što su ne samo Rodney, nego i Betty Carter i Ray Brown, a pri tom, je tek u ranim dvadesetim. Jedan je od retkih muzičara danas koji su imali priliku da sarađuju sa nekim od velikih začetnika jazz muzike. Od tada je u suštini radio sa umetnicima koji predstavljaju listu „ko je ko” jazz sveta, među kojima su: Dianne Reeves, Betty Carter, Wynton Marsalis, John Scofield, Roy Hargrove, Charles Lloyd, Diana Krall, Harry Connick Jr, Joshua Redman, Christian McBride i Maria Schneider kao i mnogi drugi. Njegov muzički takt i kompozicija taktova su mu doneli pohvale od hip hop zajednice, i otvorili su mu vrata za saradnju sa silnim imenima kao što su Common, Super producent Kareem Riggins i Questlove of the Roots.

Njegovo iskustvo i tehnika učinili su ga jednim od najuzbudljivijih muzičara za gledanje i slušanje. On poseduje kreativnu snagu ne samo da neguje, nego i preispituje samu umetnost sviranja bubnjeva. Dianne Reeves ga opisuje kao „čistog genija”. Gary Giddins je opisao njegovo sviranje kao „elegantno” i više „poput plesa”. Joshua Redman ga opisuje kao „inspirisanog”. Za Hutcha cilj je da svira bubnjeve kao što Charlie Parker svira saksofon, „Želim da pevam na bubnjevima kao što on peva na saksofonu”. Ako je istorija ikakav pokazatelj, Gregory Hutchinson će zaista nastaviti da predstavlja snažno prisustvo u muzičkoj zajednici.